Četa naših navijača se posle seobe u Drugu ligu proredila, ali podrška onih najvernijih i te kako dobro dolazi. Jedva 1.000 Partizanovih pristalica bili su znatno bučniji nego kada se na tribinama drugih stadiona nalazi pet puta više ljudi. Znatno su nam pomogli da savladamo jaku ekipu Spartaka sa 6:4 i posle četvrte runde ekipnog šampionata, u boksu zauzmemo čak četvrtu poziciju na prvenstvenoj rang-listi.
Vitomir Stanojević nije dozvolio Blažiću da prekine seriju neuspeha. Tamnoputi momak sa Crvenog krsta još jednom nas je primorao da zažalimo što ne navraća češće u dvoranu za trening, jer bi s više upornosti sigurno mogao da bude daleko najbolji muvaš u zemlji.
Ljubomir Smiljanić je uspešno prebrodio prošlogodišnju psihičku krizu.
Gromovi iz pesnica „starca Vujadina“ su još uvek dovoljno ubojiti da prirede neugodne trenutke svakome. Omladinski šampion Račman bio je samo u prvoj rundi donekle ravnopravan protivnik Vraniću.
Dušan Nešić je uvek tu da iznenadi kada se to od njega najmanje očekuje. Nije ga uplašilo što Takač ima veću reputaciju, ni batine koje je od ovog Subotičanina dobio dok je činio prve korake po ringu.
Svetomir Belić ni ovoga puta nije imao ravnopravnog protivnika. Bile su dovoljne samo dve-tri jače ćuške pa da Ejup skrušeno ode na ispomoć sekundantu.
Dok smo se nalazili u karantinu na Avali kroz smeh smo se dogovorili da Slobodana Radojevića pošaljemo kod doktora De Bejkija da mu presadi srce iz pete na pravo mesto. Naš pomalo plašljivi „Frejzer“ koji po običaju daleko više pruža kada njegova borba ne odlučuje o konačnom ekipnom pobedniku, kao da je želeo sve da nas demantuje. Jednoglasnom odlukom sudija savladao je dvadeset kilograma težeg Filipovića i obezbedio klubu nove bodove, ne primivši pri tom ni jedan jedini udarac. Još samo da je neki put smeo da pruži i desnu ruku sigurno je da meč ne bi trajao tri runde.
Veliki hendikep za našu ekipu bio je što se Zoran Todorović razboleo. Zbog dvogodišnjeg odsustvovanja sa ringa, potpuno nepripremljeni Dragan Lakčević nije mogao ništa da učini protiv izvanrednog Gerega.
Slobodan Lazić doživeo je najcrnje trenutke u karijeri. Imao je već dobijen meč, u trećoj rundi bio je za trenutak neoprezan, pa je Torontali uspeo da ga baci na pod. No, ova kobna slučajnost ni najmanje ne menja mišljenje o Laziću, pošto je do pada bio izvanredan, pa verujemo da će u sledećim borbama dokazati da na njega još veoma ozbiljno može da se računa.
Napori predsednika Milorada Miloševića i ostalih članova Uprave, bar dosadašnji rezultati pokazuju, nisu uzaludni. Zimske pripreme u Čehoslovačkoj, odlični uslovi za psihološki „doping“ u hotelu „Beograd“ na Avali, gde odlazimo u karantin uoči svakog važnijeg meča, veliki trud trenera Šovljanskog i Paljića i bezbroj besanih noći stručnog štaba provedenih u traganju za najefikasnijim sastavom doprineli su da od takmičara s kojima raspolažemo izvučemo i više od maksimuma.