TRAGOM DOKUMENATA I LEGENDI
Ovog puta malo odstupamo od hronološkog reda i umesto da pišemo o našem uspešnom startu u prvom fudbalskom šampionatu, „skačemo“ na jedan kasniji događaj — na prvo i jedino gostovanje Stjepana Bobeka u dresu večitog rivala Crvene zvezde. Povod za to nam je bio napis u prošlom broju kada smo vam ispričali o jedinom gostovanju Rajka Mitića u našem dresu na prvoj velikoj turneji Partizana po Poljskoj i SSSR.
Elem, dogodilo se to maja meseca 1947. godine. Naši rivali su pozvali u goste izvanrednu budimpeštansku ekipu Ujpešti Dožu, koja je predstavljala najslavniji tim predratne Mađarske a u svojim redovima je imala i te 1947. gro mađarskih reprezentativaca. Svesni da je to, izuzev sovjetskog šampiona CDKA, najelitniji tim koji je do tog trenutka gostovao u oslobođenoj zemlji, funkcioneri Crvene zvezde su znali da je zalogaj isuviše krupan. Da ne bi polomili zube odlučili se da se pojačaju. Istina samo jednim igračem, ali takvim koji vredi za trojicu. Izbor je pao na našu glavnu vedetu Stjepana Bobeka i mi smo se „crveno-belim“ pošteno revanširali — kao i oni nama: pozajmili smo im svog najboljeg igrača!
Okršaj Ujpešt — Crvena zvezda doneo je fudbal najvišeg dometa. „Zvezdaši“ su zaista igrali izvanredno inspirisano a u tome im je svesrdno pomogao naš nezaboravni as. Tandem Mitić — Bobek bio je tada nesumnjivo jedan od najboljih u Evropi. Zar je onda čudno što su inače izvanredni Mađari posle ravnopravne, divovske borbe ipak na kraju podlegli i to uverljivim rezultatom — 2:0! Bio je to meč koji je mogao u tom trenutku da zadovolji najprefinjeniji fudbalski ukus. Utakmica je bila krcata bravuroznim potezima, u čemu je prednjačio plavokosi Zvezdin gost. Ipak, najlepši trenutak meča predstavljao je drugi pogodak koji Beograđani nikada neće zaboraviti — ušao je u red najspektakularnijih golova koji su u našem poratnom fudbalu viđeni. Njegov strelac je bio pravi tobdžija tog vremena Mitić, a njegov režiser nenadmašni „paker“ Stjepan Bobek. Završna faza tog gola ovekovečena je jednim od najuspelijih snimaka naše sportske fotografije i susreće se i danas uramljen po redakcijama listova i klupskim prostorijama.
Evo kako je hroničar tog vremena opisao čitavu akciju koja je prethodila golu i sam pogodak:
— U jednom trenutku, negde na sredini polja, lopte se dokopao half domaćih Predrag Džajić, poveo je korak-dva, a onda je primetio pored leve aut-linije otkrivenog Bobeka. Ne časeći doturio mu je loptu. Veliki majstor je prihvatio u trku i retko viđenim driblingom oslobodio se dvojice protivnika, trećem je proturio loptu kroz noge, zaobišao ga i uputio se ka kaznenom prostoru. Četvrti Mađar nasrnuo je vrlo oštro i počeo je da tera Bobeka ka aut-liniji. Bobek je trčeći uporedo s vrlo brzim i žustrim protivnikom i sam krenuo ka autu i kada to niko nije očekivao, njemu svojstvenim udarcem petom, poslao je snažno loptu tako da je ona skakućući krenula ka sredini, u prazan prostor, u koji je potpuno usamljen utrčao Mitić. Rajko je kao pantera produžio korak, očito odmeravajući najpogodniji trenutak za snažan udarac. Već je izgledalo da će lopta, koja je doskočila, promaći kad je poklopio klasičnim drop-kikom. Kao iz katapulta izbačena prozviždala je brzinom projektila. Na putanji je niko nije video. Tek kada je pored opruženog reprezentativnog golmana Henija uletela poluvisoko u sam ugao stadionom se prolomio gromoglasan aplauz. Za to vreme, dole na terenu, dva velika majstora stezali su jedan drugom ruku, čestitajući uzajamno na ovom izvanrednom potezu!
Posle utakmice gledaoci su još dugo komentarisali: „Kad Mitić ili Bobek postignu solistički gol to se retko viđa, a kad ga izrežiraju zajedničkim snagama onda je to zaista jedinstveno, neponovljivo — neviđeno!“