Novi članovi atletskog kluba „Partizan“
Došla je u Partizan ovog proleća, tačnije 5. maja. Veselinka Milošević, ta darovita atletičarka, ponikla je u „Trepči“, a opredeljenje za atletiku bilo je gotovo slučajno.
— Došla sam i opredelila se za crno-bele boje zato što ih volim i što verujem da ću imati u Partizanu solidne uslove da se razvijam. Krivo mi je što, eto, već o mom prelasku ispredaju kojekakve priče… — kaže Veselinka u predahu treninga na stadionu JNA.
Da, vrsna atletičarka je tu. A to je velika nada da naša ženska atletika ponovo oživi, da postane kvalitetnija, da joj se povrati slava i ugled kakve je nekad imala.
— Tako bismo rado to učinili — veli jedan od trenera, Draža Milosavljević. — Sećate se, valjda, imena: Mira Bosnić, Danica Matekalo, Vesna Jovančević, Spomenka Denčić…
Veselinka kao da hoće da nas uteši, upade u razgovor.
— Važno je da imamo uslove za rad, da smo počeli…
A onda započesmo naš razgovor o „prvoj lasti proleća“, o Veselinki.
Kad priroda nekog obdari talentom, onda je na drugima samo da ga otkriju, da ga pravilno usmere i neguju. Upravo je tako bilo sa njom. Bila je učenica u Kosovskoj Mitrovici. Na časovima fizičkog vaspitanja nije joj bilo premca. Jednostavno, isticala se.
— To je zapazila moja nastavnica i razredna, Ljuba Nikolić. Rekla je svom suprugu koji je bio trener atletičara „Trepče“. Tako je počelo…
Veoma brzo, na krosovima i atletskim stazama, kao juniorka, Veselinka postiže odlične rezultate. Poput gazele preleti stazu i uvek stiže prva.
— Sećate se prvog nastupa, prve trke?
— Sećam se. Bilo je to u Prištini na nekom atletskom mitingu 1966. godine. Mojoj radosti nije bilo kraja i možda sam baš tada odlučila da atletika bude moj san, moj hobi i radost.
Kasnije dolaze opet takmičenja. Na pokrajinskom prvenstvu, na 800 metara, ona je prva, na krosu 1000 m. u Prištini, na svim takmičenjima u Srbiji, a onda i na takmičenjima u zemlji, da bi na kraju stasala u jednu od prvih atletičarki Jugoslavije i državnu reprezentativku. Gde god bi se pojavila na takmičenju, bila je prva ili među prvima.
— Na krosu u Celju pre tri godine bila sam druga i od tada redovno učestvujem na krosovima u zemlji i inostranstvu. Bilo je dosta pobeda, pa i poneka medalja… — kaže s osmehom.
Ipak, pomenimo i ovo: Balkanski kros u Istanbulu 1969. Veselinka je četvrta u juniorskoj konkurenciji, na Balkanskim igrama u Sofiji iste godine — treće mesto i bronzana medalja, a na krosevima u Budimpešti i Slivenu prošle godine Veselinka Milošević često se penje na pobednički tron.
Njen novi trener je Drago Štritof, veliki as i veteran naše atletike. Trenutno ga nismo našli, ali je u njegovo ime govorio Franjo Mihalić, takođe jedan od trenera današnje generacije atletičara.
— Veselinka Milošević je izvanredan talenat. Ona još nije dala rezultate koje može. Mislim da će ona ove i naredne godine u našem klubu postići rekorde, jer Miloševićka nije običan, već, da tako kažem, super — talenat. Biće, u to sam uveren, veliko ime jugoslovenske ženske atletike, posebno u disciplinama 800 i 1.500 metara.
Razume se, za rekorde, za razvoj atletičara, potrebni su uslovi i samopregoran rad atletičara. Da li će sve to Veselinka imati?
— Štritof je njen trener, odličan pedagog i iskusan atletičar. Stanje u našem atletskom klubu se sredilo. Našim atletičarima smo obezbedili solidne uslove za rad, a sada je na njima da to opravdaju i rezultatima, koje s pravom i očekujemo — kaže Omer Arnautović, novi predsednik atletskog kluba.
No, i Veselinka je puna optimizma, a to je veoma važno za njen uspon.
— Zadovoljna sam sada. Ljudi su me ovde toplo primili i obezbedili mi uslove za studije i atletiku. Sama sam spremna da uložim maksimum truda, a verujem u rad.
Uostalom, kalendar takmičenja ove godine je veoma bogat. Tu su: „Hanžekovićev memorijal“ u Zagrebu, Kup (finale) Srbije, pa Kup Jugoslavije, pojedinačno državno prvenstvo i kvalifikacije za Evropski šampionat u Helsinkiju, Balkanske igre u Zagrebu, Mediteranske igre u Izmiru — sve velika takmičenja na kojima će naša atletičarka morati da odmerava snage sa najvećim rivalkama, među koje svakako spada rekorderka Vera Nikolić.
— Trčale smo ovih dana zajedno na Alpa-adriji u Ljubljani, ona je bila prva, ja treća. Dobre smo drugarice i stare poznanice, ali ja bih sa Verom, samo dok budem imala više treninga i dok uđem u formu, rado odmerila snage. Zasada je ona bolja na stazi, a ja na kros-takmičenjima. Volela bih da nam se ukaže prilika za jednu trku srednjeprugašica iz cele zemlje ovde, na stadionu JNA…
Veselinka će verovatno imati tu priliku, a i druge da potvrdi svoju vrednost u najjačoj konkurenciji. I, treba joj verovati.
Novi horizonti Partizanove atletike su vedri. Na njima je i jedno novo ime ženske atletike, ime koje je stvorio entuzijazist i uzoran sportski radnik, trener „Trepče“ Nikolić. Sama Veselinka mu je neizmerno zahvalila za to. Ona je i srećna što je došla u Partizan i što ima povoljne uslove za razvoj. Sigurni smo da će ona obarati nove rekorde na našim atletskim stazama. Ona to želi i može.
Ostaje nam da sačekamo i vidimo kako će se jedan talenat oblikovati u rekordera.