Veliko ime — paravan ili nepromišljeno prihvaćena zabluda košarkaškog kluba: Nije tragično pogrešiti, ali je nedopustivo da se nastavi po starom — Neophodne su promene u politici i tehničkom rukovodstvu
Svestan da ne mogu ništa novo reći, prihvatio sam se ovog posla, uveren da će činjenica što nisam „specijalista“ za košarku pomoći da ne budem ličan, da ovaj napis baziram na argumentima logike. Jer, to su potvrdile i mnoge kolege, isterati vuka iz našeg košarkaškog kluba, u trenutku kad mnogo lisica navaljuje „na meso“, veoma je nezahvalno.
Imao sam pred sobom argumente: Ranko Žeravica je doveden kao spas (tim je bio u veoma nezahvalnom položaju), kao čarobnjak, koji je trebalo da izbavi ekipu iz višegodišnje krize! I, nije uspeo. Nije se (nevažno je zbog čega, to su svi znali), ni mogao angažovati maksimalno. Partizan je ispao, Žeravica je ostao. Ostali su i drugi, koji su sigurno krivi. Ostala su trvenja, nesuglasice, ogovaranja, ostavke. Jednom reči: nezdrava situacija, o kojoj je i Izvršni odbor Društva morao da povede računa.
To su činjenice. Sve ostalo: mogućnosti, želje, putevi kojima se moglo krenuti.
Žeravica
Osnovna dilema za mene nije, kao za mnoge druge, da li je Ranko Žeravica kriv ili ne? On nije kriv!! Ali su krivi oni, koji nisu bili u stanju (ili nisu hteli) da sagledaju svu besmislenost jednog apsurdnog aranžmana! Oni moraju da odgovaraju. Odgovornost je njihova što se nije uspelo, a pitanje je moralnih Žeravičinih kodeksa zašto je radio toliko malo za toliko velike pare (500.000 st. dinara mesečno). I zašto je dozvolio da „majstorica“ u Sarajevu bude tako slabo pripremljena (mislim na ekipu), što je olako dozvolio da ga njegov kolega-početnik (Đurić) nadmudri?!
Ali, u krajnjoj liniji, selektor ipak nije kriv. Jer:
- Svi u Partizanu su znali da on ne može biti dovoljno iskorišćen za pare koje su uložene;
- Da Žeravica ne sme (od KSJ) da obavlja funkciju vođenja tima, a to je najvažnije. Partizan nije imao vođe. Žeravica, po paragrafima, to nije mogao biti;
- Neslaganja unutar tehničkog štaba bila su evidentna;
- Niko se nije setio, na primer, da ta neslaganja eliminiše, time što će Žeravici dati odrešene ruke, da sam izabere jednog saradnika i da njih dvojica, isključivo, rade oko prvog tima;
Sumirano: Žeravica je pomogao klubu, njegova je, verovatno, zasluga što će ekipa biti pojačana nekim mlađim snagama. Ali, on nije doneo ono osnovno zbog čega se dovodi jedan takav stručnjak (i ulažu te pare) — opstanak! Ili je on jednostavno bio nečiji paravan, nažalost loš i providan, ili ljudi u klubu nisu dobro računali!? Žeravica je angažovan, ali nije dovoljno radio u klubu, nije ga bilo tamo gde je najpotrebnije — na klupi! Polovičan (čak ni to!) stručnjak Partizanu ne treba. Njemu treba profesionalac, koji će stalno biti na terenu, koji će doprineti da se kriza prebrodi.
Rukovodstvo
Neke kolege su mi predložile da za ovu rubriku, koristim izjave. Odustao sam: čini se — to bi bilo prazno nadglasavanje, međusobna optuživanja (kao bezbroj puta do sada), a to Partizanu, u ovom času, nije potrebno. .
Pokušao sam da razgovaram sa V. Marjanovićem, generalnim sekretarom JSD Partizan. Rekao je ono što smo i očekivali:
— Možda smo intervenisali prekasno? Ali, Žeravica nije krivac, krivi su odnosi unutar kluba. Počelo je to odavno…
Nije želeo da bude do kraja konkretan, mada je imao verbalni duel sa Bojovićem, verovatno nije hteo da dosipa ulje na vatru.
- No, ako Janjić odlazi zbog neslaganja sa Žeravicom, ako Čermak ne može da bude na usluzi klubu kad je najpotrebnije (na startu Druge lige), ako Pešić odlazi — krivo je rukovodstvo! Ako se u tehničkoj komisiji vodi borba za primat, ako se učestalo — otkazima i ostavkama — rešavaju problemi krivo je rukovodstvo! Ako je tim poveren jednom neproverenom stručnjaku, Radoviću, čoveku bez ikakvog iskustva u trenerskom pozivu, ako je taj Radović dobio šansu u najnepovoljnijem trenutku sebe i kluba — krivo je rukovodstvo. Krivac se ne menja ni ako V. Marjanović obrazloži da klub nije našao profesionalnog trenera, „jer su svi kvalitetni stručnjaci, u tom trenutku, već bili zauzeti“. Šta se dotle radilo?
- Zašto su podneli ostavke predsednik Čermak i član uprave i trener juniora Bojović? I da li su to (o čemu se uveliko priča) iznuđene ostavke?
- Zbog čega je rukovodstvo dozvolilo da se trzavice i lična netrpeljivost, grupisanje igrača oko pojedinih ličnosti, „plaćaju“ preko leđa kluba?
Za sve ovo Ranko Žeravica nije kriv, već neko drugi. Zato nam se i čini prihvatljiva ona priča o Žeravici kao paravanu nečijih grešaka.
Stari apsurdi
Sve je ovo, međutim, bilo i prošlo. Partizan je platio skupo ceh. Više nije važno ko je kriv. Treba zasukati rukave, izlečiti „bolest“, ispraviti greške. Nažalost…
Fatalniji od ispadanja je podatak da se u politici kluba (koja se nije pokazala dobrom, samim prelaskom u niži rang) i rukovodstvu (tim sa takvom tradicijom i potencijalom — Čermak, Jelić, Farčić, Zečević, Pešić i plejada mladih — koje klub ranije nije imao — ne sme da ispadne!) ništa bitnije nije izmenilo, da se nastavlja starom, lošom i neshvatljivom „praksom!
Konkretno: Žeravica je veliki stručnjak, trener svetskog prvaka. Možda ga nije mnogo platiti ni milion st. dinara mesečno, ali da bude zaista u Partizanu, da mu je klub iznad reprezentacije! Ovakav Žeravica, „crno-belima“ niti koristi, niti je potreban. To je pokazao minuli šampionat. Pa, ipak, saradnja sa njim je produžena!!?!
Zašto? Ako ovaj stručnjak, poznat kao majstor da ukomponuje ekipu, da je vodi — ne može biti sa timom, upravo u periodu kada (nadajmo se, ipak) kroz drugoligaška takmičenja treba stvarati tim za Prvu ligu: Zašto se zavaravati njegovim povremenim (dan ili dva) prisustvom? Zašto praviti iste apsurde, na kojima je politika ovog rukovodstva pala?
Ili, u ovom trenutku, kada je produžena jedna besmislena saradnja (neko duhovito primeti; ugovor ne postoji, Žeravica nema nikakvih pismenih obaveza, klub ima — da plaća) rukovodstvu, koje je očigledno dobilo bitku za vlast, nije bilo poznato sledeće:
- Da je istaknuti stručnjak, u periodu koji dolazi, sprečen da pomogne Partizanu još drastičnije nego što je to dosad bio!
- Na startu u Drugoj ligi trener reprezentacije morao je da provede desetak dana u Poljskoj i Skandinaviji;
- Već je otišao u Ljubljanu, gde će ostati nekoliko dana. Naravno, sa reprezentacijom;
- Državni tim (i trener) se mora pripremati, a zatim putovati, za kvalifikacioni turnir za EŠ, u Ankaru. Verovatno novih petnaestak dana. Kao selektor on ne sme, sa priprema, pustiti Čermaka da igra za klub, upravo jer je trener Partizana, da mu ostali ne prigovore!?
- Posle toga (valjda moramo uspeti) dolazi najmanje mesec dana priprema i put u Esen, na Evropski šampionat;
- U međuvremenu (u avgustu) reprezentacija putuje na južnoameričku turneju (opet skoro mesec dana);
- O u tom preobimnom intervalu, kao selektor, Žeravica treba da obiđe i nekoliko košarkaških centara u zemlji.
Za Partizan, čiji je trener, savetnik, zovite ga već kako hoćete, on nema ni malo vremena!!! Sve do oktobra!
Komisija IO JSD će verovatno doprineti da se stvari razjasne. Međutim, ponovljeno je toliko grešaka, napravljeno je toliko nerazumljivosti, da neko mora da odgovara.
Žeravica treba klubu, ali ako mu se stavi na raspolaganje bez ikakvih ograda. Svako drugo rešenje je — besmislenost. On je, možda, samo moralno odgovoran? Međutim, „kreatori“ rasula i ovako teškog stanja u klubu, „kreatori“ debakla i apsurdne politike (koju uporno sprovode) moraju da podnesu račune.
Cena je prevelika, da bi se preko toga smelo preći.