TRAGOM LEGENDI I DOKUMENATA
Svaki klub ima svog golgetera, najefikasnijeg igrača — najboljeg strelca. Obično on se registruje posle svake takmičarske godine, to je po pravilu u prvim poratnim godinama (kao i pre rata) bio igrač unutrašnjeg napadačkog trija — polutka ili centarfor. Partizan je i s te strane predstavljao kuriozan, izuzetan tim. Iako je u prvoj godini postojanja imao u triju takve snajpere kao što su jedan Bobek, Rupnik ili Palfi, golgeter tog doba bio je fudbaler koji je igrao duž aut-linije — krilni napadač Florijan-Conjo Matekalo!
Sa 16 pogodaka Matekalo je u toj predšampionskoj godini bio prvi sezonski golgeter u istoriji FK Partizan. Već sama ta činjenica dovoljna je da ga uvrsti za sva vremena u anale našeg kluba. Istovremeno to nas obavezuje da ga u najkraćim crtama predstavimo mlađim naraštajima naših navijača koji ga nikada nisu videli na terenu u dresu. Zaista, ko je i kakav je igrač bio Matekalo?
Bez okolišanja recimo odmah: jedna od najinteresantnijih figura jugoslovenskog fudbala uoči rata. Takav meteorski uspon, kakav je on u periodu između 1937—1939 napravio, gotovo da se ne pamti, uprkos činjenici da su u predratnom fudbalu igrači sazrevali veoma brzo i vrlo mladi uskakali u prvoligaške ekipe. Ipak, Matekalov uspon je bio i za to vreme munjevit i senzacionalan.
Kao njegov školski drug i savremenih sećam se da je jednog dana došao iz Jajca u Sarajevo sa nešto malo roditeljskih saveta i još manje para u džepu, da se školuje i postane čovek. Nastanio se u sobičku ispod tribina stadiona sarajevske „Slavije“ u čijem je podmlatku počeo. Ali već posle godinu dana Slavijini eksperti su uočili da je dečak izuzetno snažan i strahovito brz. Uvrstili su ga kao levo krilo sa nepunih 17 godina u ekipu, a već posle ciglo jedne sezone na poprištima Prve lige pribojavale su ga se ove odbrane i vratari. Gotovo preko noć izrastao je u moderno WM krilo čiji pravolinijski begovi seju paniku, a topovski udarci obično završavaju u mreži. U štampi je sve češće apostrofiran kao najbolje „provinsijsko krilo“ u zemlji.
Samo na tome nije dugo ostalo. Jedan od dva najveća tima predratne Jugoslavije, zagrebački Građanski, zainteresovao se za Matekala i 19-godišnji Bosanac je osvanuo jednog jutra neočekivano u modrom dresu „purgera“! Bio je to za njegov matični klub „Slaviju“ šok, a za sarajevske navijače godinama neprežaljen gubitak!
U novom dresu, uz takve fudbalske matadore kao što su bili Velfl, Lešnik, Antolković i Cimermančić, mladi Matekalo je sazrevao vrlo brzo. Postao je standardni prvotimac ekipe tadašnjeg državnog prvaka, najbolji levokrilni napadač posle legendarnog Nikolića — Popca (iz BSK-a) i povremeni reprezentativac!
Takav Matekalo, gotov, izgrađen igrač, obreo se u prvoj posleratnoj godini u našem „crno-belom“ u stvari tada „plavo-crvenom“). Pored velemajstora Stjepana Bobeka, koji ga je lansirao s pozicije leve polutke, hitronoga „jedanaestica“ Partizana Matekalo pogađao je nemilosrdno protivničke mreže. Po potrebi igrao je i u dresu sa brojem 7 i nije bio ništa manje opasan. I sa te pozicije redovno je postizao golove. Kraj sezone dočekao je kao prvi golgeter u istoriji našeg kluba. I kada se očekivalo da će tandem Bobek–Matekalo biti nezamenjiv, podmukla bolest zglobova i srca udaljila je popularnog „Conju“ zauvek sa bojnog polja. Ali samo kao igrača, u ulozi fudbalskog učitelja javiće se ponovo na stranicama istorije našeg kluba — i to onim najslavnijim, iz godina rađanja Partizanovih „beba“. Ali to je tema mnogo kasnijeg perioda i pošto se držimo hronologije stići ćemo do nje tek sa retrospekcijom događaja iz 1957. godine.