Komentar utakmice Partizan — Hajduk 3:4 (2:0)
Kada je u pitanju fudbal onda ništa nije izvesno osim — neizvesnosti! Jer, kako je mogućno da jedan tim, nota bene, još i domaćin povede sa tako visokim skorom od 3:0, da bude razigran i da čak nonšalantno poklanja gol-pozicije, odnosno ne pretvara ih u gol pa da na kraju bude pobeđen.
Ali, draž fudbala, između ostalog, je i u tome što su dramatični obrti uvek mogućni. Međutim, u ovom trenutku čak i nije bitno da li je dva boda osvojio Partizan ili Hajduk. Važnije je da je to bio fudbalski praznik: da je na stadionu bilo 30 hiljada prijatelja ovog sporta i da su dva tima pružila gledaocima pravi doživljaj.
Za razliku od onog jesenjeg susreta ovih rivala, kada je utakmica završena bez golova, ovo je bio vatromet, spektakl koji se lako ne zaboravlja.
Kako je svaki tim imao po jedno „svoje“ poluvreme, period kada je dominirao, bio bolji i razigraniji onda ostaje da se konstatuje da je utakmicu ipak odlučila samo jedna činjenica: da mladi golman Beograđana u nekim intervencijama nije bio na visini svoje obdarenosti i to je gostima dalo i rezultatsku prevagu.
Dakako, recimo i to da su Splićani impresionirali gledalište svojim elanom i moralom i pored toga što je Partizan vodio sa tri gola razlike, odnosno rezultatom koji nije davao gotovo nikakve nade. Upravo u toj činjenici treba gledati povratak Hajduka na staze stare slave, na one pozicije kada Frane i ostali nisu ulazili samo da igraju, već i da se bore.
Šteta je što su „crno-beli“ u finišu toliko popustili da je pala senka na jednu uspešnu sezonu u kojoj su tako dugo vodili glavnu reč.
Sad kad je svemu došao kraj, onda slobodno recimo da ga i jedva čekamo, jer sve svoje nade okrećemo prema Letnjoj ligi šampiona i novom prvenstvu u kome ćemo biti bogatiji za iskustvo jedne sezone koja je, tako je bar izgledalo, bila „pisana za nas“.
Ali, kao što niko u životu nije pošteđen bolesničke postelje tako ni u fudbalu nema kluba koji nije doživljavao teške trenutke upravo onda kada je izgledalo da će se sve završiti „hepiendom“.
To je fudbal!