Feliče Tedeski i Đorđe Perišić o sebi, Partizanu, ovogodišnjem prvenstvu u vaterpolu, o poslu…
Partizan se ne može zamisliti bez njih. Ni oni bez Partizana. Njih dvojica zajedno preko 500 puta branili su boje „crno-belih“. Svih šest puta učestvovali su u slavlju posle osvojenih titula državnog prvenstva, da bi se i onda četiri puta, sa ostalim drugovima iz ekipe, radovali tituli najboljih u Evropi. Jer svaki trofej osvojen je dobrim delom i njihovom zaslugom.
Feliče Tedeski i Đorđe Perišić!
Drugovi oni sa Partizanom, eto, skoro deset godina. I koliko će još…?
„Ja, bogami, još dugo“, kategoričan je Tedeski. „Ne dok sam još mlad, nego i sve dok se osećam takvim. Ako mi vaterpolo pričinjava najveće zadovoljstvo i još uvek mogu da izdržim naporne treninge i utakmice zašto da odem?“
„Ja drugačije mislim“, prvi put javi se Perišić. „Stasali su mlađi igrači i treba im pružiti šansu. Mi ‘starci’ se moramo polako povlačiti.“
„Koji starci“, pobuni se Feliče. „Ti si Đokice uvek bio sentimentalan.“ Onda se okrenu prema meni: „a vi već na samom početku postavljate provokativna pitanja“.
I da nema onog vragolastog osmeha na njegovom licu pomislila bih da se zbog toga i ljuti.
Rekorderi
Tedeski i Perišić, pre nego što su počeli da igraju vaterpolo, bili su afirmisani plivači. Državni prvaci i rekorderi.
Tedeski je svoju sportsku karijeru započeo na Korčuli. Bio je šestostruki prvak Jugoslavije u juniorskoj konkurenciji, a kada mu je bilo samo 14 godina postao je član prve garniture vaterpolo ekipe koja se takmičila u prvoj ligi! Početkom 1963 napušta rodnu Korčulu i dolazi u Beograd i Partizan. Otada odigrao je sve utakmice za „crno-bele“ i branio boje Jugoslavije 52 puta!
Perišić je takođe došljak u ekipi Partizana. Došao je pre deset godina iz Primorca kao plivački rekorder i reprezentativac na 100 i 200 m. prsno. Nastavio je da pliva, ali i vaterpolo da igra. Imao je sreću da odmah uđe u prvu ekipu, a nešto kasnije i u državni tim. Tako je on dvostruki reprezentativac: 68 puta kao plivač i do sada 92 puta kao vaterpolista.
Golgeteri
Dugo su Zoran Janković i Mirko Sandić bili jedini miljenici publike. Najviše zbog golova koji su postizali. Ostali igrači bili su u njihovoj senci. Sada se situacija izmenila. I baš moji sagovornici su sve češće u situaciji da se upisuju u listu strelaca: Ne malo puta se dogodilo da su svojim pogocima rešili utakmicu.
TEDESKI: Da, dobro ste to zapazili. U Partizan sam došao kao golgeter lige, ali sam dobio novu ulogu tkz. „pakera“. Nameštao sam golove Sandiću i Jankoviću.
— Sećam se, tada sam redovno odlazio na utakmice; Sa Sandićem i Jankovićem sačinjavali ste onaj „čarobni trougao“ koji je do ludila dovodio vaše protivnike. Vaša uigranost graničila se savršenstvom…
— E, ali morali smo da promenimo koncepciju igre, jer su došla nova pravila i vaterpolo se danas drugačije igra.
P. VESNIK: I vi Perišiću, iako bek, često primoravate golmane na kapitulaciju. Da li vam je neki pogodak ostao u posebnom sećanju?
PERIŠIĆ: Dva moja gola u Kupu, 1965 i 1966, odlučila su da postanemo prvaci Evrope.
Partizan je najbolji, ali…
Mi se sve nekako vraćamo u prošlost. Šta je sa ovogodišnjim prvenstvom. Zašto je Partizanu izmakla titula državnog prvaka“, upitala sam iako sam znala da će se ovo pitanje da pomuti raspoloženje.
Tajac. A onda se opet prvi javio Tedeski:
„Prvo, da se razumemo, iako nije državni prvak Partizan je najbolja ekipa u zemlji. Ali postoji nekoliko faktora koji su uticali da se prvenstvo drugačije završi. Kriterijum suđenja ne odgovara igri Partizanovih vaterpolista. Ne želim da se bacam drvljem i kamenjem na sudije, ali oni moraju da svoje ‘deljenje pravde’ prilagode našoj igri. Već sam rekao da smo po načinu igre iznad svih i da ta razlika ne bi bila uočljiva, oni naš i najmanji prekršaj kažnjavaju. Hoće tako da izjednače snage. Strašno, zaista strašno!“
P. VESNIK: Rekli ste da postoji nekoliko faktora?
TEDESKI: Još pre početka prvenstva znalo se da će direktni susreti između Mladosti i nas da odluči prvaka. Prvu utakmicu u Zagrebu zasluženo smo izgubili (6:7). Ali u revanšu, kada smo pobedili sa 10:4, pokazalo se da smo bolji. Misleći da je sve rešeno malo smo se opustili. Nesvesno. Preko cele godine bili smo u punom treningu, osećali smo i umor pa se u utakmici sa splitskim Jadranom nismo svojski zalagali. No, tu je bio presudan jedan drugi momenat: prvenstvo je dotle odlučivala gol razlika. Dobro smo znali da će je Mladost steći u igri sa Medveščakom. Mi nismo igrali svoju utakmicu, a u stvari više smo mislili na onu drugu…
P. VESNIK: Šta vi kažete, Perišiću?
PERIŠIĆ: Meni je od početka ovo prvenstvo mirisalo na dobru kuhinju. Žao mi je jedino što smo javno mnjenje lišili jednog zadovoljstva misleći tu na Medveščaka, koji bi bio u prilici da primi sve golove vaterpolista Mladosti“, izdiktirao mi je [upeh].
Dobri biznismeni
Tedeski i Perišić saradnici su na poslu. Zaposleni su u „Centroturistu“ i kažu da je posao koji rade kao stvoren za sportiste. Stalno su u pokretu, imaju susrete sa ljudima, putuju…
P. VESNIK: Hoćete li malo bliže objasniti šta radite?
TEDESKI: Pa, evo, ovako. Je ste li ovog leta bili na odmoru? Niste, ali ćete sigurno ići?
P. VESNIK: Na more, mada još ne znam gde.
TEDESKI: Hajdete sa „Centroturistom“. U Brela, Baške Vode ili u bilo koji drugi grad. Biće vam lepo. To je Đorđetova i moja briga.