KROZ NAŠU LUPU
Čovek se uzbuđuje pred lepim, odmara nad smešnim, a gnev zamenjuje dobroćudnom ironijom. Međutim, od dobroćudne ironije do otrovnog cinizma rastojanje je vrlo malo, a to smo najbolje osetili u manifestaciji Ivana Frankovića, delioca pravde (vaj, kako to u ovom trenutku apsurdno odzvanja!) na utakmici Maribor — Partizan kada je Bora Đorđević sa bolom zbog slomljene noge u svoj svojoj bespomoćnosti bio prisiljen da gleda njegovo gizdavo lice, cinizam u očima i rečima „Iznesite ga, nije mu ništa!“
Taj cinizam sudije Frankovića, pod takvim okolnostima, bio je varnica za ljudski bes nemoćnog fudbalera i njegovu nesportsku manifestaciju izraženu kroz ordinarnu psovku.
Nas u ovom trenutku ne zabrinjava ptičja duša sudije Frankovića, već njegova pretenzija na definitivnost („Iznesite ga, nije mu ništa!“) i njegov jasno markiram jednostrani stav prema događajima na terenu. On je tako sudio na toj utakmici da su svi objektivni posmatrači ostali u uverenju da su u jednom timu njegovi miljenici (Maribor), a u drugom neprijatelji (Partizan).
Njemu tako obavljenje posla nije sram u obraz nateralo, već je i posle utakmice ostao surov prema svakome ko je na bilo koji način personificirao Partizan.
Sudija je, između ostalog, i vrelo vaspitanja igrača na terenu. Franković je u Mariboru upravo bilo antipod toga! On ni u jednom trenutku nije nastojao da zaštiti igru i fudbalere, već je udvarajući se domaćinu pospešivao njihovu grubost.
Epilog je poznat. Jedan mlad čovek, muž i otac leži u bolnici. Jedan as koji s pravom poezijom igra fudbal lišen je mogućnosti da obavlja svoj posao, da pomogne svome klubu i da pruži uživanje poštovaocima njegove veštine.
Bora Đorđević je tek kročio prema stazama fudbalska zrelosti i brutalno je presečen u nastojanju da svoj talenat uzdigne do savršenstva. Tome je doprineo sudija Franković svojim mahnitim nastojanjem da pomogne nasilju i spreči veštinu.
Tako će dugo Bora Đorđević na javi i u snu imati pred sobom zatvoreno lice i cinične oči jednog sudije, koji je na njihove vapaje ostao gluv kao top i spor kao pravda. Tako je Bora prerano shvatio taj strašni smisao nasilja i nepravde na fudbalskom borilištu. I ne samo to: uverio se da zbog malicioznosti i cinizma drugih možemo istinski patiti i još dugo živeti u nespokojstvu ukoliko se takvi, kao sudiji Franković, ne odstrane iz sporta.