Vitalnost jednog šampiona najbolje se potvrđuje u onim dvobojima kada ispred sebe ima dostojnog rivala, onog koji za je nekada pobeđivao.
Pred takvim iskušenjem našao se bokserski as Partizana Svetomir Belić u meču sa Jovanom Džakulom. I baš tada, u pravom trenutku, pokazao je koliko zna i boksovao je onako kako mu to veština i snaga dopuštaju. I na najubedljiviji način dokazao je da je istinski šampion. Jer, sve što je toga prepodneva na ringu pokazao Belić bilo je trajno, osnovno, efikasno i lepo. Njegova superiornost bila je tako izražena da su gledaoci iz suprotnog tabora ostali zadivljeno nemi pred tom erupcijom veštine, snage, nadmoći i znanja. Belić je deklasirao Džakulu i još jednom potvrdio svoju evropsku klasu.
Za nas nikad nije bilo sporno ko je bolji, ali je bilo važno da baš u tom trenutku nađe u sebi snage koje pokreću na borbu i stvaralaštvo. I Belić je to imao i demonstrirao na način kojim se boks potvrđuje kao plemenita veština.
U sportu je još davno rečeno da se u najvećim dvobojima iskazuje prava vrednost onoga za koga se veruje da rukama dodiruje oblake na Olimpu. Jer, tamo gde slabašni počinju da se tope moćni, samouvereni, pravi šampioni se dokazuje i svome imenu daje nov sjaj. Belić je to učinio na način koji imponuje, pa nas je ostavio u očekivanju novih podviga.
Znano je da učenje, samopregalaštvo, rad i vreme omogućavaju jednom sportisti da dosegne šampionske visine. Ali, gore duvaju snažni vetrovi, pa ostaju samo oni koji u samoodricanju i pregalaštvu nalaze pravi smisao svoga bavljenja sportom.
Svetomir Belić, kažu upućeni, nije podlegao zavodljivim čarima slave, već je i dalje prilježan na treningu, ozbiljan, radan rečju, pravi šampion!