Na jednom proputovanju kroz Švajcarsku fudbaleri „Partizana“ dođoše u Cirih. Dok su obavljali formalnosti na aerodromu večiti šaljivčina Damjanović, povodeći se za načinom na koji se piše ime ovog grada, reče u šali: „Pazi bogati ovo se mesto zove — Curik“. (Zürich). Fizioterapeut Stojić koji je bio nečim zabavljen, ne shvatajući o čemu se radi. sasvim ozbiljno reče: „Ma kakav bre curik? Ne vraćam ti se ja natrag ni zašta na svetu, tek sam pošao od kuće.“
Fudbaler Đorđić, koji ima pomalo neobično ime Svemir, često je meta nenamernih šala, baš zbog svog imena.
Nedavno se Đorđić vatreno udvarao jednoj devojci. Želeći da joj zakaže sastanak, pozva je telefonom. Kad je sa druge strane žice začuo ženski glas reče:
„Dobar dan, ovde Svemir.“
„Drago mi je, ovde Vasiona odgovori devojčina majka, misleći da neko zbija šalu sa njom.“
Naš Đorđić zbunjen spusti slušalicu prisetivši se svog kuma.
Na utakmici OFK Beograd — Olimpija jedan gledalac drži tranzistor na uho. U jednom trenutku reporter javi da je „Partizan“, koji je u to vreme igrao u nekom drugom gradu, postigao gol.
„Je li, momak, ko dade gol“, upita neko mladića sa tranzistorom. Ne prestajući da prati akciju na terenu ovaj odgovori:
„Neka Atmosfera.“
„Ma kakva Atmosfera, valjda Svemir“, reče onaj koji je pitao.
„Šta ja znam kad ne navijam za „Partizan“, čuh samo da je nešto što ima veze sa nebom“, odvrati mirno momak sa tranzistorom.
Na utakmici između „Partizana“ i Santa Fe izbi velika tuča. Dok je kompletna ekipa „crno-belih“ nastojala da se odbrani od upada Južnoamerikanaca rezerve su mirno sedele na klupi. Damjanović iskoristi odsustvo trenera Zeca i dobaci Furtuli:
„Vidiš li kakav si, mogao bi dva vola da ubiješ, a sediš tu kao žena.“
Furtula je dobro upamtio reči svog kapitena pa kad je svađa izbila i na utakmici sa Botafogom ulete na teren i dobro udari Roberta, a zatim potrča Damjanoviću i reče:
„Jesi li video ‘Gico’. Raspalio sam ga iz sve snage! Zapamtiće on dobro Furtulu.“
Na Pariskom aerodromu Orli Damjanović se fotografisao na automatu i fotos prilepio na kutiju sa šibicama
„Odakle, „Gico“, tvoja fotografija na šibici“, upita ga Grubješić?
„Pa mi, kao pobednici turnira u Bogoti valjda nešto značimo u svetu“, odgovori večiti šeret Damjanović. „Svi fudbaleri „Partizana“ imaju svoje fotografije na šibicama koje se turistima prodaju kao suveniri.“
Čuvši ovo Grubješić ode do prodavnice cigareta da kupi šibicu sa svojom fotografijom. I dok je francuski, srpski, nogama i rukama pokušavao da se objasni sa prodavcem, Damjanović se skriven iza stupa previjao od smeha.
Došao Katić jednoga dana u neku prodavnicu i ugledao banane. Setivši se da ih je jeo kad su bili na pripremama i da su mu se dopale obrati se prodavačici:
„Molim vas kilogram krupne boranije.“
Gledajući koridu u Kolumbiji Budišić i doktor Golubičić.
„Zašto su, doktore, karte za koridu tri puta skuplje od karata za fudbalsku utakmicu“, upita Budišić.
„Pa valjda zato što bikovi nikad ne izađu živi iz Arene“, odgovori doktor.
„Bogami, kakav fudbal igraju ovde u Kolumbiji može se i nama desiti da prođemo kao bikovi — a ipak nam je koža tri puta jeftinija“, reče Budišić sasvim ozbiljno.
Nedavno su fudbaleri „Partizana“ išli kod psihologa na testiranje. Grupa testiranih dođe na stadion i počne da „isprobava“ one koji još nisu bili na testu.
„Je li, Živalj, šta je to Vatikan?“, obrati se Furtula Živaljeviću.
„E, burazeru, mislio si da ćeš da me upecaš, a brat to dobro zna — Vatikan je čuveni filozof.“
Jednog dana u Bogoti Marić se obrati konobaru rečima:
„Momak, donesi mi jelo.“
Misleći da Marić traži led, kako se na španskom kaže jelo, konobar donese punu koficu. Videvši šta mu je doneo, Đura reče:
„Odnesi ti to svom šefu, a meni daj nešto da jedem, skapah, bre, od gladi.“
„Znaš li gde je Džaja?“, upita pre neki dan Furtula Antića.
„Šta će Džaja na našem stadionu?“, odvrati ovaj.
„Ma ne mislim ja na Dragana Džajića, nego na Partizanovog Džaju“, opet će Furtula.
„A ko je to, života ti?“, radoznao je Antić.
„Ne znaš? Pa, Živalj?“
„Poludeće od sreće kad čuje šta misliš o njemu.“
„Ma ne mislim ja na njegove fudbalske kvalitete. Zovem ga Džajom, jer pati od toga da zavodi starlete, zvanične i poluzvanične lepotice“ — reče Furtula.