Milosav Prelić, predsednik FK Partizan, o trenutnoj situaciji i bliskoj budućnosti
Novi predsednik Upravnog odbora Partizana je dobro poznata i vrlo cenjena ličnost u jugoslovenskom sportu. Milosav — Mića Prelić je već dugo godina i predsednik Jugoslovenskog saveza organizacija za fizičku kulturu, član Jugoslovenskog olimpijskog komiteta a još od đačkih i studentskih dana emotivno je vezan za Partizan.
I pored toga što je profesionalni političar Mića Prelić je zauvek sazidan u hram sporta. Posvetio mu je svoju mladost, daje mu mnogo u ovim zrelim godinama i sigurno je da će tako ostati do kraja.
Uobičajeno je da na ovoj stranici svaki novi predsednik Društva ili bilo kog kluba Partizana iznese svoj pogled unapred, koncepciju ili generalnu liniju. Poštujući tu praksu naš sagovornik je Milosav Prelić, novi predsednik fudbalskog kluba Partizan.
Često se dešava da u svojoj prvoj radosti najodgovorniji čovek kluba još ne sluti muku koja ga na toj dužnosti očekuje. Međutim, to se ne može primeniti i na Miću Prelića. Naprotiv on jasno oseća da će to biti neprekidno rvanje sa đavolom, bacanja sa najvećih visina u duboke ponore ali on se s ljubavlju i budnom voljom prihvatio tog teškog posla. Jedino što kategorički odbija to je da se u njemu nalazi pitanje sudbine fudbalskog kluba. Njegovo sportsko, političko i uopšte životno iskustvo ga opominje da ne bude galantan u obećanjima. Naprotiv, Prelić je u svemu vrlo uzdržan osim u obećanju da će raditi sa „najboljom savešću i potpunim predavanjem klubu“.
Prva briga: omladinska škola
Novi predsednik Partizana se odnosi sa punim poštovanjem prema svemu što je do danas urađeno i sa svojim saradnicima će nastojati da sve to unapredi kako bi se u budućem radu što manje grešilo.
„Moramo biti realni i shvatiti da organizovan rad na duži period jednog vrhunskog kluba zahteva najkvalitetniji rad u omladinskoj školi, poligonu gde će vežbati i stasavati budući prvotimci“, objašnjava Prelić. „I nadalje, akcenat neće biti na takmičarskoj strani, već na onoj pravoj — „proizvodnoj“ i po tome ćemo meriti rad i uspeh škole odnosno njenih trenera.“
„Sigurno je da ćemo ovoga leta“, nastavlja predsednik Partizana, „rešiti i kadrovska pitanja vezana za školu „Belin — Lazarević“. Nećemo biti zatvoreni i isključivo orijentisani na svoje kadrove ali je sigurno da će prednost imati oni bivši igrači i stručnjaci našeg kluba. Ne samo iz emotivnih razloga, već i iz interesa. Dosadašnji rezultati nisu zadovoljavajući. Od 46 juniora koliko ih je prošlo kroz školu za nekoliko poslednjih godina sa 21 igračem su sklopljeni ugovori a od toga jedva petorica igraju u prvom timu i izuzev Vukotića, svi su odbrambeni igrači. Taj pokazatelj dovoljno govori i nije mu potreban nikakav komentar.“
„Okrenućemo se školama u prigradskim naseljima kako bismo iz pravih socijalnih struktura za fudbal mogli da vršimo selekciju najmlađeg kadra.“
Nema polarizacije: uprava-igrači
Mića Prelić smatra da je Partizan unutrašnje odnose izvanredno sredio. Sad predstoji usavršavanje tih postojećih regulativa i jačanje samoupravnih odnosa.
„Profesionalizam je u nas mlada struka koja tek krči sebi put u našem društvu, tačnije: izgrađuje tačke oslonca. S toga sam mišljenja da fudbaleri moraju da žive sa svim problemima kluba, da učestvuju u radu potpuno ravnopravno sa svima nama. Oni nisu električni zečevi koji samo trče. već ljudi čija je i materijalna egzistencija vezana za fudbal, pa samim tim ne mogu biti indiferentni prema akcijama kluba. Mi ćemo sigurno izbeći ono „mi“ i „oni“, ta dva tela, igrači i uprava, postaće jedno.“
„Dakako, stručni rad će ostati po strani“, nastavlja Prelić. „Mi nećemo ulaziti u stručnu problematiku, ali ćemo povremeno analizirati rad tog tela u želji da i tu načinimo korak unapred. Razume se, bez gorčine, već sa trezvenim procenjivanjem. Mene nikad neće razočarati poraz ako su igrači imali pošten i radan odnos prema igri, ako su izgarali, bili angažovani, preduzimljivi… Sigurno je da se nikome ne može dopasti „ziheraška“, pimplerska igra sva okrenuta odbrani sopstvenog gola.“
Stvoriti veliki tim
Mića Prelić i o najvažnijim problemima govori mirno, bez dramatike. U konverzaciji s njim oseća se vatrenost čoveka koji odista poseduje govornički dar ali se u svakoj kazanoj reči uočava širina njegovog karaktera. Prividna mirnoća Prelićevog lica u diskretnoj je ravnoteži sa nervozom koja se ogleda u rukama. Sve vreme našeg razgovora predsednik Partizana je flomasterom povremeno crtao figure u svom bloku, ispisivao brojeve i u takvoj opuštenosti iz svoje obilne zalihe reči nalazio je najbolje.
Živnuo je kada smo zatražili da nam kaže svoju viziju Partizana u bliskoj budućnosti.
„Kritična granica samoizdržavanja je prošla“, objašnjava Prelić, „i Partizan je jedan od malobrojnih klubova koji već osam godina ne prima ni jedan dinar dotacija. Sad se učvršćuje u gradu i u pravom smislu te reči postaje beogradski klub. Naš prvi zadatak je da sprovedemo u život zaključke sa skupštine. Tu će biti angažovani svi prijatelji Partizana bez obzira što nominalno nisu članovi uprave ili nekih njenih komisija. Mi ćemo i nadalje vidno učestvovati u svim fudbalskim forumima i blagovremeno reagovati na sve promene, odnose i akcije.“
„Izvesno je da će ceo trud svih nas biti usmeren onom glavnom cilju: da Partizan opet stvori veliki tim i da u jugoslovenskom i evropskom fudbalu ima onu ulogu i značaj kakav mu po tradiciji i pripada“, rekao je na kraju predsednik koji umnošću i odlučnošću obećava Partizanu vedrije horizonte.