… u toj Hamletovoj rečenici sadržana je sportska egzistencija novog Beograđanina, košarkaša Dražena Dalipagića. — Predstavljamo nove asove
Na tri ovogodišnje prvenstvene utakmice košarkaškog kluba „Partizan“ jedan visoki, plavokosi mladić privlačio je na sebe pažnju prisutnih. Za tog mladića, koji se zove Dražen Dalipagić, zainteresovali su se svi — publika, treneri, košarkaši poslenici. Zanimali su se i predstavnici „sedme sile“, koji uporno tragaju za otkrićima. Ne bez razloga. Taj mladić koji potiče sa vrelog mostarskog asfalta zadivio je svojim igrama u Partizanovom dresu. Nazivaju ga najvećom nadom naše košarke. Da li će ta nada ostati samo nada i ništa više ili će se razviti u vrsnog košarkaša, to sad zavisi samo od njega. Pružena mu je šansa koju bi valjalo iskoristiti. Sve je u njegovim rukama!
A još do samo pre nekoliko meseci Dalipagić je bio nepoznat čak i najvećim poklonicima košarke. Igrao je tamo, u svom rodnom Mostaru, u lokalnom klubu „Lokomotiva“ i bio, doduše, prvi igrač, ali šira sportska javnost nije o njemu znala gotovo ništa. Za to što se obreo u crno-belom dresu treba da zahvali instinktu jednog člana uprave „Partizana“ i, naravno, svom nesumnjivom talentu, koji tek treba da dođe do izražaja.
Žal za Mostarom
Dvadesetogodišnjaku, svim srcem vezanom za porodicu i prijatelje, kakav je Dražen, nateže je pala udaljenost od drugova, poznatih ulica, Bijelog brijega. Sve bi, čini se, bilo mnogo lakše i bolje da nema nostalgije.
„Divno sam primljen od svih u klubu, Partizan mi je postao novi dom, ali ja još nikako ne mogu da se priviknem“, kaže Dalipagić. „Možda se u klubu i ljute što svaki čas želim da idem u Mostar, što neprestano govorim o svom gradu i upoređujem ga sa Beogradom. Ali sa nama, Hercegovcima, to vam je tako. Vezani smo svim srcem za ono što je naše i što volimo. Morate me razumeti — prvi put se odvajam od kuće, ostavio sam u Mostaru roditelje, brata, prijatelje i devojku, a sve me to neodoljivo vuče natrag. Samo, ima vremena. Znam da ću se nekako navići. Moram.
Dalipagić deluje samouvereno, čak začuđujuće samouvereno za jednog tako mladog čoveka, za nekog ko tek treba da stekne afirmaciju i dokaže vrednost. Tolika samouverenost može da koristi, ali i da odmogne. Zavisi od čoveka da li će ga povući u pogrešne vode ili ostaviti na pravom putu. Na sreću, Dalipagić ostavlja i utisak i nadu da će ostati na onom putu koji se smatra pravim.
Uzor — Simonović
Košarka mu je, kaže, najveća ljubav i ako će se zbog ove izjave, verovatno, naljutiti jedna mlada Mostarka. Ono što oseća prema sportu ne može se meriti ni sa čim. Tolika ljubav daje mu snagu da savlada sve prepreke, da se odrekne izlazaka, plesa, cigareta, pića i ko zna čega sve još…
„Ipak se nadam da će se to odricanje isplatiti. Trudiću se da uvek dam maksimum, da bih, zauzvrat, dobio makar mali deo ljubavi publike i priznanja drugova i učitelja. San mi je da dostignem Simonovića, i kao košarkaša i kao čoveka. Mislim, voleo bih da budem tako dobar student i odan prijatelj kakav je on, ali nikako ne bih voleo da budem toliko nervozan. Na moju sreću, umem dobro da se savladam.“
Možda će neko pomisliti da naš junak ne zna mnogo kada se razgovor udalji od košarke. Jer, ako ne ćuti, Dražen najčešće govori o njoj. U stvari, zna mnogo više nego što bi se moglo pretpostaviti, samo je introvertan nesiguran i previše stidljiv. Dok priča gleda nekud preko sagovornika, okreće nešto u ruci ili drži prste čvrsto stegnute u pesnicu. Istini za volju, nesigurnost i stidljivost nestaju na terenu. Tamo postoje pravi „tigar“, napada, puca na koš, bori se beskompromisno.
Ranko Žeravica učitelj Partizanovih košarkaša kaže da je Dalipagić baš onakav igrač kakav njegovom timu nedostaje i da se nada da je ekipa dolaskom ovog mladića mnogo dobila.
„Uveren sam“, kaže Žeravica, „da će se Dražen razviti u košarkaša izvan kategorija. Naravno, moraće da uloži mnogo truda i volje, ali će se ulaganja isplatiti.“
Dok je igrao u „Lokomotivi“ imao je, kaže, svoju publiku, i igrao za nju. Sada je mnogo više očiju uperenih u njega. Ceo je Mostar uz Dalipagića, i on ne sme nazad, niti sme da greši. To bi značilo izdati one koji mu veruju. Pa, poželimo mu, onda, da postane idol mladih Mostaraca u najlepšem smislu te reči, i da njegov nesumnjivi talenat bude izbrušen u pravu vrednost.
Lična karta
Dražen Dalipagić, član KK „Partizan“:
- Rođen: 27. 11. 1951, god. u Mostaru
- Student Više pedagoške škole.
- Dve sezone je igrao za Lokomotivu iz Mostara