Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Ivan Gubijan

od

u

ONI SU BRANILI DRŽAVNE BOJE

Ivan Gubijan:

  • Rođen: 1923. godine
  • Aktivan: od 1945. do 1955.
  • U klubu: AK „Partizan“
  • Disciplina: bacanje kladiva
  • Reprezentativac: 27. puta
  • Zanimanje: vojni službenik

Ako je po obolu koji je dao našem jugoslovenskom sportu, po broju medalja i trofeja koje je osvajao u zemlji i van nje, onda je Atletski klub „Partizan“ nesumnjivo najplodniji od svih klubova u našoj velikoj „crno-beloj“ sportskoj porodici, pa verovatno i u čitavoj zemlji. Iza svih tih uspeha stoje div-junaci atletske arene plejada velikih asova jugoslovenskog, evropskog pa i svetskog formata. U ovoj našoj seriji „Oni su branili nacionalne boje“ atletskim rekorderima — reprezentativcima AK Partizan pripada svakako jedno od najistaknutijih mesta.

Mada je uobičajeno da se ovakva serija započne „najvećim među najvećima“ (a to će reći Franjom Mihalićem, kada je reč o atletskim šampionima našeg kluba), poštujući hronologiju, naš prvi napis o „crno-belim“ atletičarima posvećujemo Ivanu Gubijanu, sportisti koji je obradovao jugoslovenske ljubitelje atletike prvom olimpijskom medaljom!

Ovaj kršni momak, prototip poslovičnog delije čiji su dobra narav i meko srce recipročni snazi gvozdenih mišica, zavitlao je prvi i poslednji put kladivo u našoj „crno-beloj“ majici. A vitlao ga je više od decenije na zadivljujući način, koji je zaustavljao dah u gledalištu, ali ne i zastavice pobodene na mesta gde je njegovo kladivo doletelo. Deset godina iz dana u dan one su se stalno pomerale. Od 1947., kad je postavio prvi put državni rekord (56,24 metra), još punih osam godina suvereno je vladao u ovoj disciplini, popravljajući stalno svoj najbolji rezultat. Popeo ga je do 59,69 metara ali tadašnju „granicu snova“ od 60 metara nikad na takmičenju nije dostigao, iako je na treninzima čelično đule često letelo i preko te daljine!

Svoj najveći podvig Gubijan je ostvario na prvoj posleratnoj Olimpijadi, 1948. godine u Londonu, kada je osvojio srebrnu medalju. koja je ujedno bila i prva olimpijska medalja u istoriji jugoslovenske atletike! Da kuriozum i radost naše sportske javnosti budu veći, medalju je osvojio kada to niko nije očekivao, jer Gubijan nije ubrajan u red favorita!

U analima svetske atletike ime Ivana Gubijana ostaće večno zapisano ne samo kao osvajača srebrne olimpijske medalje, već prevashodno zbog čudnih okolnosti koje su pratile ovaj njegov podvig. Naime, kada je u poslednjoj seriji, hicem od 54,47 metara, obezbedio drugo mesto, isprečio se neočekivano kobni nesporazum: marku njegovog hica sudije su zamenile s oznakom italijanskog reprezentativca Tadije i da nije bilo brze intervencije našeg vođstva dogodila bi se jedna od najtežih nepravdi u istoriji olimpijskih igara. Srećom nesporazum je brzo izglađen: greška otklonjena i na svečanom postolju, desno od olimpijskog pobednika, sa srebrnom kolajnom o vratu našao se zasluženo — Ivan Gubijan!

Ne manje rezultate Gubijan je postigao i kao učitelj mladih. Pod njegovim nadzorom školovala se i dozrevala čitava plejada darovitih jugoslovenskih kladivaša, a njegovi direktni protivnici i učenici, Bezjak i Račić. Uspeli su čak da ga nadmaše i ostave za sobom vidan trag na stranicama svetske atletike!