Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Odbojkaši Partizana osvojili Kup Jugoslavije

od

u

Posle sedam godina neizvesnosti i neshvatljive odluke da se u odbojci ukine najveće takmičenje, konačno je ove godine ustanovljen ponovo Kup Jugoslavije.

Do sada su odbojkaši Partizana četiri puta bili nosioci najdražeg trofeja i to: 1959, 1961, 1962. i 1964. godine.

Njima je pošlo za rukom da u veoma jakoj konkurenciji, jer u Kupu su se takmičile samo prvoligaške ekipe, savladaju sve svoje protivnike i tako obraduju mnogobrojne navijače

Partizana, koji u poslednje vreme nemaju baš puno prilika da ispraćaju svoje ljubimce aplauzom i mahanjem zastava sa mnogobrojnih borilišta.

Najteže je bilo u polufinalu protiv odlične ekipe Kvarnera iz Rijeke, koju su naši odbojkaši pobedili sa 3:0 i u finalu protiv večitog rivala Crvene zvezde, koja je savladana sa 3:1. Ove dve pobede donele su Partizanu po peti put najdraži trofej svih sportista i on će do iduće godine krasiti klupske vitrine.

Muška ekipa ove godine igra izvanredno dobro. Možda se to iz postignutih rezultata i ne bi dalo zaključiti, ali mora se uzeti u obzir da su dva poraza doživljena na strani i to u Rijeci i Osijeku, na terenima gde retko ko ima prilike da trijumfuje.

Od četiri odigrane utakmice Partizan ima dve pobede i to protiv Jedinstva (Stara Pazova) sa 3:0 i Crvene zvezde sa 3:2, kao i dva poraza protiv Kvarnera iz Rijeke sa 3:1 i Železničara iz Osijeka sa istim rezultatom 3:1. Za poraz protiv Železničara može se tražiti razlog u napornoj turneji po Francuskoj odakle su naši odbojkaši došli potpuno iscrpljeni direktno na utakmicu u Osijek.

Međutim, konkurencija za osvajanje prvog mesta je isuviše jaka, tako da će prvak sigurno doživeti nekoliko poraza pre nego što se dokopa pobedničkog trona.

Iako nešto oslabljeni odlaskom reprezentativca Dušana Markovića na odsluženje vojnog roka, odbojkaši Partizana će i ove godine voditi glavnu reč za osvajanje laskave titule. „Crno-beli“ će morati dobro da zapnu, naročito u prvom delu jer imaju loš raspored. Ekipa pored Rijeke, Osijeka, gde je već bila, odlazi u Zagreb, Zrenjanin i Brčko. Ukoliko im pođe za rukom da do kraja prvog dela održe korak sa vodećim ekipama, sigurno je da će u drugom delu biti daleko lakše.


Ženska ekipa Partizana tri godine preživljava krizu, jer je došlo do smene generacije naglo i bez pripreme. Ekipa je stavljena pred svršen čin kada su Milka Mandić i Natalija Kojović u zadnjem trenutku napustile palubu broda, koji je polako počeo da tone.

Istina, navikli smo da Partizanove odbojkašice godinama vode glavnu reč u prvenstvu, ali nismo navikli da tavori na dnu tabele. Zato nam samo dva osvojena boda „kopaju“ oči i stalno strepimo da i ova jedina ženska ekipa u društvu ne ispadne iz društva najboljih. Međutim, od onog najgoreg ne treba strepeti, jer iako mlada i oslabljena ipak će imati dovoljno snage da izbori sebi mesto u elitnom društvu. Ženska ekipa je do sada odigrala četiri utakmice. Doživela je tri poraza i to od Sinđelića, gde sada igraju naše igračice Mandić i Kojović, sa 3:0: od Partizana iz Sremskih Karlovaca sa 3:0 i zagrebačke Mladosti sa 3:2. Samo jednom su „crno-bele“ napustile teren uzdignute glave i to u Vršcu protiv Zlate. Pobedile su sa 3:0, i tako osvojile dva boda.

Trenutno ekipu vodi trener Marković, koji inače trenira i državnu reprezentaciju. Da li će uspeti da kola koja su krenula nizbrdo — vrati na pravi put?

Možda bi ženska ekipa brže napredovala da ima i bolje uslove za rad. Ali, ona nema ni ono najosnovnije — dvoranu u kojoj bi trenirala. Treninzi se odvijaju samo dva puta nedeljno u vojnoj sali, koja se zadnji mesec dana popravlja, tako da su se devojke formalno našle na ulici. Ceo mesec dana „potucale“ su se od jednog do drugog beogradskog ligaša čekajući da li će se neko „smilovati“ da ih primi na trening. Sigurno je jedno, ako se nešto ne popravi, da će mlada ekipa još dugo tapkati u mestu, jer neće moći da se ravnopravno bori sa odbojkašicama iz zemlje, koje treniraju po šest puta nedeljno i kojima je sala pristupačna u svako doba.

Isti problemi muče i mušku ekipu, koja je nešto u povoljnijoj situaciji, ali ne mnogo. Krajnje je vreme da se nešto preduzme i da se ovakva situacija sanira na vreme.

Jer ovaj problem, nije problem samo odbojkaša, već i košarkaša Partizana, kao i mnogih drugih klubova ovog velikog sportskog kolektiva.