Ознака: Ranko Žeravica

  • Savršen bezveznjak

    KOZERIJA

    Kažu mi neki prijatelji, fol principijelci:

    — Što si, bre, navalio na fudbalere kao regrut na krofne, pa samo pišeš o njima. Naše crno-belo društvo ima mnogo klubova koji postižu i veće uspehe od fudbalera. Daj, napiši reč-dve i o njima, afirmiši ih!

    Kad mi, ovako, teorijski krpelj počne da soli teze, meni se prosto prevrne gušterača. I pre neki dan nisam izdržao. Dohvatim jednog takvog mudronju, posadim ga za sto, naručim mu piće i lepo ga priupitam:

    — Dobro, preuvaženi, o kom klubu da pišem?

    On me gleda graorasto i veli:

    — Pa, naši… naši, na primer, o šahovskom klubu „Partizan“.

    Tu sam ga, u stvari, čekao. Izvadim notes olovku i počnem:

    — Evo, pisaću na licu mesta. Reci ti meni, prvo i prvo, koliko je plaćen njihov trener?

    Tip naprasno blene.

    — Trener? — muca — Trener?… Pojma nemam da li i postoji, ali ako postoji…

    — Ali ako postoji — velim ja zlobno — onda on godišnje prima kao Žeravica mesečno. Ništa, idemo dalje. Koliko je plaćen njihov maser, njihov „tehniko“, njihov psiholog…?

    — Gospode! — vapi individua — Nema toga kod njih.

    — Aha, nema! Dobro, idemo u drugu oblast: ko je od igrača izbačen iz igre jer je sudiji psovao majku seljačku…

    — Niko! Matuljko je, doduše, imao posla sa sudijom, al to na privatnoj osnovi.

    — Vrlo dobro. A sad, odgovori ti meni, na sledeće pitanje: koliko miliona je dobio, recimo, Gligorić kad je pripretio da smeni rukovodstvo kluba…

    Principijelac zinuo kao riba na suvom. Beči se. Mlatara:

    — Ama, šta to pričaš! Nikad se to nije dogodilo, niti…

    — Pa, dobro — postavljam ja ubistvenu poentu — šta se onda dešava među šahistima?

    — Ništa. Oni igraju šah.

    — I?

    — Osvojili su prvo mesto u državi.

    Znao sam da će progutati glistu.

    — Čekaj, bilhamberu! — dostojanstveno dajem završnu reč. — Osvojili prvo mesto, osvojili osvojili — pa šta? Ali, ako ne zgrću lovu, ako ne prave ujdurme, ako ne biju sudiju — šta, onda, rade na sportskom polju, to ja tebe pitam? Gleda on mene totalno izgubljenim, kretenoindnim pogledom.

    Gledam ja njega — prezrivo, sažaljivo.

    Kažem: savršen bezveznjak.

  • Rezultati će doći sa samo malo strpljenja

    … poručuju košarkaši Partizana koji tavore na dnu prvenstvene tabele. — Čermak igra sve bolje. — Zašto je angažovan i da li je preplaćen Ranko Žeravica. — Igra ohrabrenja protiv čačanskog Borca. — Puno poverenje u Radovana Radovića. — Nikada bolja i preduzimljivija Uprava

    I oni najstrpljiviji više nisu mirni, sa svih strana na adresu košarkaškog kluba „crno-belih“ stižu pitanja puna zebnje: šta se to događa, kada će kraj krize, kakva je perspektiva?

    Partizan tavori na dnu prvenstvene tabele, ali ne igra loše, činjenica je da njegova igra ima fizionomiju, forma košarkaša je sve bolja, afirmišu se Latifić i Zečević, Farčić je sigurniji, Čermak sve bliži reprezentativnoj formi.

    Treneri

    Mnogi su skloni da bace drvlje i kamenje na stručnjake koje vode Partizan, pitaju se da li je i koliko koristan savezni trener Ranko Žeravica, da li je 500.000 dinara mesečno ekvivalentno njegovom doprinosu ekipi. Postavlja se i pitanje Radovana Radovića, trenera koji rukovodi igrom Partizana na terenu: da li je u ovom trenutku on najpogodnija ličnost za to mesto?

    U komentarima o stručnom štabu Partizana ima i dosta zlobe i zavisti — ali i tačnih primedbi.

    Žeravica verovatno vredi i više od 500.000 dinara mesečno, ali kompletan Žeravica, ne polovično angažovan. Znači, Žeravica koji će živeti sa Partizanom, planirati i voditi treninge, ali i ekipu u toku meča.

    Evo šta o Žeravici kaže Đorđe Čolović, čovek koji koordinira rad u stručnom štabu:

    — Angažovali smo Žeravicu da bi udario temelje studioznom stručnom radu u klubu. Želimo Partizanovu školu košarke, radimo danas da bi žnjali sutra. Žeravica će je nam mnogo pomoći i u selekciji igračkog kadra. Od njegovog prisustva veliku korist ima i Radovan Radović, od koga očekujemo da će u bliskoj budućnosti dati najbolje rezultate kao trener. Ova godina je za njega prelomna, godina kaljenja…

    Radovan Radović je dugo igrao u Partizanu i bio jedan od najboljih košarkaša, član državnog tima. Ozbiljan, zaljubljenički je prihvatio ulogu trenera prve ekipe. On nije nepogrešiv, njegovo iskustvo je siromašno, ali, on je vredan, ambiciozan i što je najvažnije uživa puno poverenje rukovodstva kluba.

    — Mora da dođe Partizanov trenutak. Radimo dobro i to je naš adut. Nekoliko utakmica izgubili smo sa par koševa razlike. Sve su to utakmice koje smo mogli da dobijemo. Šteta! Šteta zbog igrača kojima je pobeda potrebna zbog samopouzdanja, sigurnosti, vere u sebe…

    Tim

    Partizan ima dobar tim. Imena Čermaka, Zečevića, Jelića, Latifića, Farčića, i ostalih ulivaju poverenje. Pa ipak, rezultata nema!

    Čuo sam od Radovića, to isto priča i Čolović:

    — Nema žara, borbenost nedostaje našem timu. Većina igrača shvata utakmicu kao izlet, a ne kao bespoštednu borbu. To ranije nije bilo svojstveno Partizanu…

    Izgleda da je Uprava kluba energično intervenisala — protiv Borca iz Čačka svi su se momci u „crno-belim“ dresovima iz sveg srca zalagali, požrtvovano se borili, da bi se na kraju radovali pobedi kao mala deca. Njihov zagrljaj na kraju meča je bio spontan, taj duh je jedan nov kvalitet ove ekipe, kvalitet koga nije bilo u prvom delu prvenstva.

    Čermak

    Nije lako Dragutinu Čermaku. Došao je u Partizan iz Radničkog kao iskusan as, reprezentativac, član ekipe šampiona sveta. Od njega su u Partizanu očekivali čuda, a Čermak, ma koliko bio odličan košarkaš nije i čudotvorac.

    I Čermak je stilom igre u Partizanu dugo lutao, igrao je sve slabije i slabije…

    Iznenada, kao da je pred Čermakom pukao novi, svetao horizont — takoreći preko noći postao je opet onaj stari, reprezentativni, ubojiti Čermak. Partizan je izgubio, ali Čermak je napunio koš Olimpije, a sledeće nedelje i čačanskog Borca.

    Zabeležio sam izjavu košarkaša Olimpije Aljoše Žorge:

    — Umalo da nas Čermak pobedi! Igra izvanredno, ponovo je u velikoj formi.

    Igra Čermaka je veliko ohrabrenje za navijače Partizana koji su malodušni, već bili skloni da „crno-bele“ vide van savezne lige.

    Uprava

    U tome se svi slažu: nikada do sada košarkaši Partizana nisu imali bolju, preduzimljiviju, agilniju upravu kluba.

    Uprava Partizana je ekipa sposobnih, poslovnih ljudi. Finansijskih problema nema jer se sredstva prikupljaju organizovanim akcijama, planski. Ostvarena je saradnja sa privrednim organizacijama na bazi uzajamnih interesa.

    Časlav Radović, novinar Televizije Beograd i član Uprave, objašnjava:

    — U Partizanu vlada mir i red, a to je baza za velike rezultate, naravno, uz pravilan i studiozan stručni rad. Eliminisali smo, bacili u drugi plan sve sporedne, takozvane nesportske probleme. Lišeni tih egzistencijalnih briga košarkaši i stručnjaci u klubu mogu maksimalno da se posvete takmičenju. I ja sam optimist, rezultati moraju da dođu. Mi smo strpljivi…