Ознака: Svetozar Gligorić

  • Četrnaesta titula prvaka — Partizana!

    Još jedan uspeh „crno-belih“: Najveći uspeh postigao je internacionalni majstor Velimirović, koji je dobio tri od četiri odigrane partije!

    Na prvenstvu države, koje je održano u Puli od 12. do 24. maja ove godine, novi ekipni šampion Jugoslavije u šahu postao je beogradski Partizan. Posle tri godine, „crno-belima“ je pošlo za rukom da savladaju večitog rivala — Crvenu zvezdu i sa 45,5 osvojenih poena stanu na pobedničko postolje ispred „crveno-belih“ (43,5) i zagrebačke Mladosti (42 poena).

    U konkurenciji osam ekipa vodila se ogorčena borba za svaku partiju, za svaki poen, tako da se do poslednjeg poteza nije znalo kome će pripasti. prvo mesto. Crvena zvezda je branila titulu prvaka, a Partizan je žarko želeo da je povrati. Ništa manje opasan pretendent na prvo mesto bila je ekipa Mladosti, koja je samo dan kasnije, na takmičenju za Kup maršala Tita osvojila ovaj dragoceni trofej.

    Kapiten ekipe dr Petar Trifunović nije imao puno problema oko sastava ekipe, koja je nastupila u sledećem sastavu: Gligorić, Matulović, Matanović, Ostojić, Karaklajić, Velimirović (rezerve Veličković i Bošković), omladinci Jakovljevski i Jovanović (rezerva Đurić), žene: Sokolova, Vujanović (rezerva Merlini). Od prvog trenutka svi su čvrsto verovali da je došao trenutak kada Partizan može sigurno i bez bojazni startovati na ovogodišnjem prvenstvu. Međutim, sam početak nije obećavao mnogo. Ekipa je slabo startovala, a veliki hendikep je bila i loša igra velemajstora. Gligorića, koja je usledila kao posledica naporne turneje po Americi.

    Kriza je bila brzo prebrođena, tako da je u ovom trenutku došla do izražaja homogenost ekipe i borbeni duh na koji su svi računali (kako sami šahisti, tako i rukovodstvo).

    Veliko pojačanje i osveženje za šahovski klub predstavlja inter-majstor Velimirović, koji je od četiri partije dobio tri! Na ovom šampionatu naročito dobro su igrali velemajstor Matulović, inter-majstor Karaklajić i majstorski kandidat Veličković, a oni su ujedno osvojili i najveći broj poena za Partizan — ukupno 11,5.

    Najbolji pojedinačni uspeh na celom šampionatu imao je naš omladinac Nenad Jovanović, koji je iz sedam partija izvojevao šest pobeda. Dobar rezultat zabeležila je i Tanja Vujanović sa pet pobeda iz sedam mečeva.

    Finiš šahista Partizana bio je izvanredan. Postignute su dve visoke pobede i to protiv Novog Sada sa 8:2 i Kvarnera sa 8:2, dok je u poslednjem kolu savladan prošlogodišnji prvak Crvena zvezda sa 6,5:3,5 poena. Ova pobeda rešila je novog prvaka Jugoslavije, a ekipa Partizana je po četrnaesti put primila dragoceni trofej od generalnog sekretara ŠSJ Koste Đurašinovića.

    Pored vrsnih šahista, koje Partizan ima u svojim redovima, velike zasluge za ovaj uspeh imaju i novi predsednik kluba general Miloš Zekić, potpredsednik Zdravković, kao i sekretar Nikolić.

    Šahovskom klubu i ljudima koji rade u njemu, konačno je pošlo za rukom da ostvare homogenost u ekipi i stvore borben duh među šahistima.

  • Savršen bezveznjak

    KOZERIJA

    Kažu mi neki prijatelji, fol principijelci:

    — Što si, bre, navalio na fudbalere kao regrut na krofne, pa samo pišeš o njima. Naše crno-belo društvo ima mnogo klubova koji postižu i veće uspehe od fudbalera. Daj, napiši reč-dve i o njima, afirmiši ih!

    Kad mi, ovako, teorijski krpelj počne da soli teze, meni se prosto prevrne gušterača. I pre neki dan nisam izdržao. Dohvatim jednog takvog mudronju, posadim ga za sto, naručim mu piće i lepo ga priupitam:

    — Dobro, preuvaženi, o kom klubu da pišem?

    On me gleda graorasto i veli:

    — Pa, naši… naši, na primer, o šahovskom klubu „Partizan“.

    Tu sam ga, u stvari, čekao. Izvadim notes olovku i počnem:

    — Evo, pisaću na licu mesta. Reci ti meni, prvo i prvo, koliko je plaćen njihov trener?

    Tip naprasno blene.

    — Trener? — muca — Trener?… Pojma nemam da li i postoji, ali ako postoji…

    — Ali ako postoji — velim ja zlobno — onda on godišnje prima kao Žeravica mesečno. Ništa, idemo dalje. Koliko je plaćen njihov maser, njihov „tehniko“, njihov psiholog…?

    — Gospode! — vapi individua — Nema toga kod njih.

    — Aha, nema! Dobro, idemo u drugu oblast: ko je od igrača izbačen iz igre jer je sudiji psovao majku seljačku…

    — Niko! Matuljko je, doduše, imao posla sa sudijom, al to na privatnoj osnovi.

    — Vrlo dobro. A sad, odgovori ti meni, na sledeće pitanje: koliko miliona je dobio, recimo, Gligorić kad je pripretio da smeni rukovodstvo kluba…

    Principijelac zinuo kao riba na suvom. Beči se. Mlatara:

    — Ama, šta to pričaš! Nikad se to nije dogodilo, niti…

    — Pa, dobro — postavljam ja ubistvenu poentu — šta se onda dešava među šahistima?

    — Ništa. Oni igraju šah.

    — I?

    — Osvojili su prvo mesto u državi.

    Znao sam da će progutati glistu.

    — Čekaj, bilhamberu! — dostojanstveno dajem završnu reč. — Osvojili prvo mesto, osvojili osvojili — pa šta? Ali, ako ne zgrću lovu, ako ne prave ujdurme, ako ne biju sudiju — šta, onda, rade na sportskom polju, to ja tebe pitam? Gleda on mene totalno izgubljenim, kretenoindnim pogledom.

    Gledam ja njega — prezrivo, sažaljivo.

    Kažem: savršen bezveznjak.