TRAGOM LEGENDI I DOKUMENATA
Još jedan primat u našem poratnom fudbalu pripao je „crno-belim“ fudbalerima u sezoni 1948-49. Posle jednogodišnjeg boravka u Haulikovoj ulici, u prostorijama Dinama, pehar državnog prvaka vratio se ponovo starom vlasniku — na Stadion JNA. Tako su fudbaleri Partizana bili prvi tim posleratne Jugoslavije kome je pošlo za rukom da se okruni dvostrukom šampionskom titulom!
Bilo je to treće po redu državno prvenstvo odigrano po ligaškom sistemu. Okončano je 22. maja 1949, a Partizan je sa 29 bodova iz 18 utakmica trijumfovao na vrhu završne prvenstvene tabele. Vice-šampion je bila Crvena zvezda sa tri boda manje (26), dok je šampion iz prethodne godine zagrebački Dinamo zaostao za čitavih 10 bodova (19) i plasirao se tek na četvrto mesto iza splitskog Hajduka koji je sakupio 25 poena.
U toku tih 18 napornih ligaških kola fudbaleri Partizana su postigli impozantan bilans: 14 pobeda, samo jedan remi i svega 3 poraza! Naročito dobro su igrali u prolećnom finišu trke, kada su u čitavoj polusezoni izgubili samo tri boda: protiv Crvene zvezde (2:2) i protiv Budućnosti u Titogradu (0:2), u poslednjem kolu, kada je titula praktično već bila obezbeđena.
Poredak prve četvorice na vrhu bio je karakterističan za prve godine našeg ligaškog fudbala u tek oslobođenoj zemlji. Iz sezone u sezonu, kao po pravilu, među prvom četvoricom redovno su bili Partizan, Hajduk, Crvena zvezda i Dinamo. Bila je to neprikosnovena klupska elita našeg tadašnjeg fudbala, koju su navijači krstili imenom „velika četvorka“ koje se i do današnjih dana zadržalo. Ipak, u toj porodici četiri izjednačena partnera štrčao je za nijansu od svih bolji Partizan čiji su rezultati u prvenstvu, a pogotovu prikazane igre, zasenjivale ostalu trojicu.
Naročito je bio dramatičan finiš ovog prvenstva. Za petama nam se prvi put našao večiti rival Crvena zvezda i sve do polovine prolećne sezone bilo je neizvesno ko će prvi proći kroz cilj. Naši momci su odoleli svim jurišima „crveno-belih“ i sačuvali primat, ali od te godine rivalitet naša dva kluba preneo se sa lokalnog, gradskog terena na najšire jugoslovensko fudbalsko polje. Počev od naredne 1950. godine Crvena zvezda će nam postati najopasniji trofejni suparnik u zemlji.
No, vratimo se našoj šampionskoj ekipi iz te 1949. godine i pogledajmo ko je sačinjavao njene redove. Sužena na svega 24 kandidata (ranije ih je bilo znatno više) ona postaje maksimalno selektivna četa — baza i okosnica budućeg Partizanovog „parnog valjka“, od koga će u narednim godinama strepeti i najelitnije klupske ekipe našeg kontinenta. Ali među tom dvadeset i četvoricom mesta je bilo samo za jedanaest najboljih koji su se tokom 1949. godine najčešće pojavili u timu i poneli glavni teret borbi za drugu šampionsku krunu. Imena te jedanaestorice ostala u su ručno zapisana u istorijama našeg „crno-belog“ kluba i to redosledom formacije u kojoj se tada igralo: Šoštarić — Čolić, Petrović — Čajkovski, Jovanović, Atanacković — Stranad, P. Mihajlović, Valok, Bobek i Simonovski.