Partizanov vesnik

List sportskog društva sa najvećim tiražom u SFRJ

Vera Čukić, dramska umetnica

od

u

KLUB POZNATIH PARTIZANOVACA

Da biste videli našu veoma popularnu i poznatu glumicu Veru Čukić, ne morate ići u bioskop ili u pozorište. Možete je sresti i na stadionu „Partizana“. Ali, ne tako često, i samo kad igraju „crno-beli“.

P. VESNIK: Kada je počela ta ljubav za „crno-bele“?

ČUKIĆ: Ne znam tačno. Možda bi vam to mogao bolje reći moj brat.

P. VESNIK: A zašto ste počeli da navijate baš za Partizan?

ČUKIĆ: I to bi vam opet mogao reći moj brat…

P. VESNIK: Zašto baš on?

ČUKIĆ: Da nije bilo njega možda nikada ne bih ni navijala za „Partizan“.

P. VESNIK: Znači i on navija za Partizan?

ČUKIĆ: Ne, naprotiv, on je strastveni Zvezdaš!

P. VESNIK: ?!

ČUKIĆ: Počela sam da navijam za Partizan bratu u inat! Sad vam je jasno koliku je ulogu u svemu tome odigrao moj brat. Da je on kojim slučajem bio Partizanovac, ja bih, verovatno, postala strastveni Zvezdaš…

P. VESNIK: Valjda nije ostalo samo na tom inatu? Ima valjda i nešto više od toga, čim vas viđamo na utakmicama?

ČUKIĆ: Ima, naravno, u početku je to bio inat, a kasnije iskrene simpatije.

— Na žalost, moje navijanje poslednjih godina je svedeno u glavnom na čitanje sportskih vesti u novinama, na uzdahe nad neuspesima „crno-belih“ i ushićenja nad uspesima. Na žalost, ovo prvo — češće.

P. VESNIK: Šta mislite o osnivanju Kluba poznatih Partizanovaca?

ČUKIĆ: Smatram da je to izvrsna ideja. Lepo je, zaista, kad ljudi nađu razloga da se viđaju, sastaju, da nešto slave. Ja lično veoma volim proslave. Na žalost, toliko sam zauzeta u kući, pozorištu, pa i na filmu, da gotovo nemam slobodnog vremena.

P. VESNIK: Valjda biste našli malo vremena da se pojavite na nekoj priredbi pred Partizanovim simpatizerima?

ČUKIĆ: Da, vrlo rado.

P. VESNIK: Šta biste poručili Partizanovim sportistima?

ČUKIĆ: Da nas češće obraduju nekim svojim uspehom, da nam pruže priliku da — slavimo.